Laboratorij poliklinike Stela pruža više od 200 raznih pretraga plus alergološke
testove. Analize se obavljaju najmodernijim instrumentima uz upotrebu
najkvalitetnijih reagensa za laboratorijske pretrage.

MEDICINSKO BIOKEMIJSKI LABORATORIJ
MIKROBIOLOŠKI LABORATORIJ
INTOLERANCIJA NA HRANU
ALERGIJSKA TESTIRANJA
SISTEMATSKI PREGLEDI
MEDICINA RADA

TEST INTOLERANCIJE NA HRANU

Cjenik

- određivanje koncentracije specifičnog IgG na 93 različite prehrambene namirnice

Što je intolerancija na hranu?

Moramo razlikovati dva različita koncepta, odnosno dvije različite kliničke manifestacije:

Alergija na hranu
Proces posredovan IgE antitijelima protiv proteina hrane, a manifestira se brzom uzročno-posljedičnom reakcijom.

Intolerancija na hranu
Ovaj proces je teže prepoznati, a manifestacije su često manje jasne, neprimjetne i ponekad teško uočljive i nepredvidive.

Intolerancija na hranu uzrokuje formiranje antitijela protiv proteina određene vrste hrane, ali ne IgE (koji bi ukazivao na alergijski proces), nego IgA antitijela u prvoj fazi, a nakon višestruke stimulacije formiranje IgG antitijela.

Određena vrsta hrane može izazvati abnormalnu reakciju organizma, što može u nekim slučajevima izazvati probavne tegobe, a u drugima manifestacije koje mogu biti neprimjetne i koje je vrlo teško povezati s hranom, zbog toga što mijenjaju kroničnu patologiju.

Ukidanjem jedne ili više vrsta hrane u više od dvije trećine slučajeva je došlo do značajnog poboljšanja slijedećih kliničkih manifestacija koje možemo povezati s intolerancijom na hranu:

Gastrointestinalne tegobe (50%)
Bolovi u stomaku, zatvor, proljev, nadutost, sindrom iritabilnog crijeva. Ova patologija najviše upućuje na sumnju da se radi o intoleranciji na hranu.

Dermatološki procesi (16%)
Akne, ekcem, psorijaza, svrbež, urtikarija, osip.

PsiholoŠke smetnje (11%)
Tjeskoba, letargija, depresija, premorenost, mučnina, hiperaktivnost (uglavnom kod djece).

Neurološke smetnje (10%)
Glavobolja, migrena, vrtoglavica, omaglica.

Respiratorne tegobe (10%)
Astma, rinitis, poteškoće disanja. U ovim slučajevima se može preklapati s alergijskim procesom.

Drugi
Artritis, fibromijalgija, otečeni zglobovi.

Kako intolerancija na hranu utječe na pojavu gojaznosti?

Test intolerancije na hranu kojim se određuju IgG antitijela, je vrlo korisno dijagnostičko sredstvo pri utvrđivanju alergijskih reakcija tipa II, III i IV. U reakciji tipa III formiraju se cirkulirajući imunokompleksi antigen-antitijelo koji povećavaju onkotski tlak krvi.
Povećani tlak posljedično uzrokuje zadržavanje vode i zbog toga povećanje tjelesne težine. Ako ova saznanja primijenimo u kliničkoj praksi, na konkretnom pacijentu, izbacivanjem iz prehrane one vrste hrane čiji proteini izazivaju produkciju IgG antitijela dovodimo do smanjenja broja cirkulirajućih imunokompleksa, smanjenja onkotskog tlaka te eliminaciju vode.
Eliminacijom tekućine dolazi i do smanjenja edema te redukcije tjelesne težine. Ovaj pristup je u nekim slučajevima dao spektakularne rezultate s gubitkom težine većom od 10 kg u mjesec dana, te istovremenom eliminacijom popratnih poremećaja kao što su npr.upala, bol i ukočenost zglobova.
Napominjemo da će gubitak težine, nakon izbacivanja iz prehrane hrane na čije se proteine javlja alergija posredovana IgG-om, nastupiti prvenstveno kod gojaznosti uzrokovane retencijom tekućine u tkivima.

Dakle, kod gojaznih osoba koje ne reagiraju na uobičajene tretmane mršavljenja, smanjenje tjelesne težine je postignuto eliminacijom iz prehrane one namirnice na koju je utvrđena visoka osjetljivost.

Ovu je vezu moguće objasniti mehanizmom prikazanim u nastavku:

Antitijela na proteine određene vrste hrane se ujedinjuju sa specifičnim antigenima nakon probave istog, formirajući imunokomplekse koji stvaraju mrežu tzv. «cirkulirajućih imunkompleksa». Kod česte konzumacije hrane na koji se razvila intolerancija dolazi do stimulacije i drugih elemenata imunološkog sustava, izazivajući lokaliziranu upalu tkiva, a u teškim slučajevima i simptome vaskulitisa. Perzistencija i količina cirkulirajućih imunokompleksa može povećati koloidno-osmotski tlak krvne plazme, također i u kapilarama bubrežnih glomerula, smanjujući glomerularno filtriranje što uzrokuje zadržavanje tekućine koje rezultira pojavom edema, prvenstveno

ekstracelularno, iako u teškim slučajevima dolazi do nakupljanja tekućine i unutar stanica.

Nakupljanje tekućine, nastalo zbog intolerancije na hranu, može uzrokovati povećanje težine koje se ne može korigirati niskokaloričnim dijetama.

Naprotiv, u nekim slučajevima dolazi i do povećanja težine, jer mnoge dijete uključuju povećan unos vode u organizam, što zbog mehanizma intolerancije na hranu dovodi do još veće retencije vode i posljedično povećanja težine.

Iz gore navedenih razloga je preporučeno Test intolerancije na hranu uključiti u uobičajene kliničke pretrage koje prethode početku redukcijskih dijeta.

Sažetak

Analizirajući gore navedene patološke manifestacije koje mogu biti uzrokovane intolerancijom na hranu, kao i podatke dostupne u znanstvenoj literaturi, možemo zaključiti da su poboljšanja utvrđena kod polovine do dvije trećine pacijenata koji su se držali dijete utvrđene od strane liječnika, a eliminirajući onu vrstu hrane koja se analizom pokazala manje preporučljivom. Općenito, poboljšanje je vidljivo između 20. i 60. dana nakon što se počela primjenjivati odgovarajuća dijeta.

Rezultati dobiveni mjerenjem razine IgG-a na proteine hrane (naš screening test uključuje više od 270 različitih namirnica) nam omogućuje da uz pomoć liječnika izaberemo odgovarajuću prehranu jednostavnom eliminacijom namirnica koje su testiranjem pokazale visoki stupanj intolerancije. Radi se, dakle, o važnoj opciji koju treba uzeti u obzir kod gore navedenih poremećaja i simptoma, a koji se mogu poboljšati jednostavnom eliminacijom uzroka odnosno vrste hrane koja ih uzrokuje.

Ovom analizom utvrđujemo razinu IgG antitijela na proteine slijedećih namirnica:

Ovom analizom utvrđujemo razinu IgG antitijela na proteine slijedećih namirnica:

Literatura

• Mouton G., AAMS. "Digestive ecosystem what are the good foods". London, sept. 2003.
• 
  S. Pascual, J. Martínez, y M. Pérez-Moreno. La barrera intestinal: trastornos funcionales en enfermedades digestivas y extradigestivas. Gastroenterol Hepatol (2001) 24: 256-267.
• 
  M.A. van Nieuwenhoven, B.J. Geerling, N.E.P. Deutz, F. Broouns, R.J.M. Brummer. The sensitivity of the lactulose/rhamnose gut permeability test Eu J of Clinical Investigation (1999) 29: 160 - 165.
• 
  Renzo Marsilio, Lorenzo D'Antiga, Lucia Zancan, Noemi Dussini and Franco Zacchello. Simultaneous HPLC determination with lightscattering detection of lactulose and mannitol in studies of intestinal permeability in pediatrics. Clin. Chem (1998) 44 (8): 1685-1691.
• 
  Cox MA, Igbal TH, Lewis KO, Cooper BT. Viewpoints in Intestinal Permeability. Gastroenterology (1997) 112 : 669 – 673.

E-mail: info@poliklinika-stela.hr

Uz stručno osoblje, najmodernije uređaje za analizu i laboratorijske pretrage, te ugodan ambijent, pacijentima je omogućeno da na najkvalitetniji način vode brigu o svojem zdravlju. Sve na jednom mjestu, bez nepotrebne birokracije, te nizom drugih pogodnosti prilagodili smo se potrebama i mogućnostima pacijenata.

saznajte više...